Претражи овај блог

среда, 6. јануар 2016.

BOŽIĆNJA ODA RADOSTI


             Večeras činim iskorak ovo je srce Hristov plam , uz mir Božji rado bih da ga kvantno noćas s vama usnivam. A vi, da pročitate ovo za šta niste znali ,iako očekivali niste, ništa ni tražili niste,ni znali možda niste, al eto to je jedino što mogu srcu svom da dam.da ga vama na papiru i kvantno dam i jedino da ovo pročitate šaljem moleban ! Hvala, a ,onda ako želite lagano ću od vas da se udaljavam ,al kvantno ću biti sve bliža., Ne mori me za ovo ,ni mora, ni savesti  griža, jer ovo je samo moje, znam, ali od srca želim da baš vama moju Odu radosti dam ,noćas ču da je sanjam.


BOŽIĆNJA ODA RADOSTI

Dovoljno je  samo da vi budete tu,
jer  ako bih o ODI RADOSTI
pesma mi ne sme sadržati gadosti.
Ako bih što god pisala o sreći, mogu ,
ali o njoj ne, sebi ne mogu ništa reći .
Za mene prag nade ne postoji,
mora se steći u tome je i bol ,
jer muk je najveći i pomislim
eto nema kud više boleti, to je sve .
O kako me sačeka i razuveri ,
 na pragu sna pojavi mi se
i ko životni dah u moj san uvuče te.
 E nećeš više ne zvala se ja
 pomislih jednom i dođoh do još goreg saznanja.
 Al ako ću hodat putem ka spoznanju,
e tu si mi svakom rečju i noću i danju.
I jednom tvojom spoznatom rečju
uvidim te u još boljem divnom zdanju.




Ako ćemo po veri roda, vernost nam ne odnosi moda.
Ako ćemo po predanju, ljubav čuvam shodno svome zdanju.
Ako ćemo o njoj po pisanju, opisat je mogu shodno svome znanju.
Ako ćemo po peru pisanja, pero reče "o dade mu do znanja"
nemoj mislit da nezna šta je pesnik hteo reći,
radije bi da čita, no na tvoju stranu preći.



A šta drugo da ti kaže, kad i misli mu znaš i one te osnaže,
pa bez uvijanja piši , beli se papir ne puni bez pisanja.
tako ljubav kuje svoje zdanje,
nađe način te daje namenjenom na znanje.

Ako ćemo po tom ko mi vrši u mislima oranja
prikupljenih za o tebi slovnim nitima zidanja,
u meni je tu ,već vidno nekoliko zdanja.
Vuk bi da se držim svog vilajetanja,

Ako ćemo po genskoj Mikro Kozmi i Njegošu
svakom čo'jku brige manje dati li na znanje svom ljubavlju izbrušenom brošu
nisam ni ja za to išćerat iz sebe sve i natovarit vošu
,al što manje u sebi ostane, ljepše jutro svane
a što ću ti ja kad u sebi imam letača, moj derane
od letenja vasionom i misli mi nagomilane,
pa izleću na čiju li radost i sreću,
e moj Brančilo vidim napisaćeš se ti
iako bih da prećutim i ne mogu reći i neću.
Ovom stihu imam dodati šta su tvoje misli
ako ćemo po rečima čoveka nam dragog
"pa nek se vidi ,nek se zna, nek ide svojim putem život"
ja dodajem samo ovo ,pa za put, kom cipele,a kom ćivot .
Ako ćemo po peru mi zvanom Brančilo, piši draga šta ti srcu milo
bar nek znade šta je pero ugodilo i nije ono šta se baki snilo
već eto nije fer prećutati,već se pera lati i šta reći sem tako se dogodilo
te kom krivo ,ili kome milo ,od toga se ne može uteći

Hvala Bogu i datoj mi 'vakvoj sreći
darivat mi ovoliko, neizmernom merom ljubavi
za tebe ,to je zato što ste to baš vi ,moj neznani,a ipak meni "dani"
iz moje duše najdivnije satkani i ljubavlju zasluženom opevani !
Eto nama u ime Hristovog rođenja i najradosnijeg dana ooo čudnog li puta ,vi u mojoj poemi ,moja ljubav dušom opevana !
Pa ko je kome vi meni ili ja vama ovde stranac,
O ovome  moram naći dobro rešenje,
poema je sazdana karikama kao lanac,
za kraj upoimovanja i za umivanja mi ove za te ljubavne mi duše
budi tu ,nek mi se snovi ne ruše,al,ključ "kanavac" i katanac !
Zagonetano- odgonetano, upletano-raspletano, zamršeno-odmršeno
sakriveno - otkriveno , da ne bi dalje da smara , nek je lepa Mara pod samara.
Znam čekanje donosi čekanog, za sada kvantno kujemo-odjekuje i
čekam i čekaću i dočekaću i verujem da džentlmen je uvek zadnji
tako i tad biće zaključano - otključano ! Verujem i najlepšu svoju poemu za Božić darujem, neka se zna da u svojoj duhovnosti i ljubavi ja Vaše Visočanstvo ,a moja ljubavi ,carujem,
eto sad znate zašto se peva ona Marije deli bela Kumrije, to je ono Biblijsko ,
 a moje do sada neopevano a ovoliko ljubavno,
zato što srce zna šta je uzvišeno i kao takvo Vama Poklonjeno.
Kako rekoste ne tražim ni od koga išta , ne treba mi ništa.
Pa tu je šta je, a hteli Vi to ili ne, moje je srce stvoreno da Vam daje !
I Betoven je bio gluv, ali je čuo muziku svoje Ode radosti i ja sam svesna svoje slabosti , ali verujte ova mi je ljubav oda radosti !
Eto, ugleda i svetlost dana ti, iz moje ljubavi mi rođeni,
pa zar je čudo što se rimuje ime sa rečju od ljubavi Sazdan .....
pa on se tako i mora zvati tako ,jer za ljubav mi je darivan
i obelodanjuje se baš na ovakav za hrišćane, praznik i Blagdan !



                                   KVANTNO ILI  ...











Mr. Biserka Vucetic| bivstvomaria